top of page

U dubini

  • katarinamatusinski
  • Feb 14
  • 1 min read

Rekla sam ti da te trebam, pitao si me za što?

Rekla sam ti da te volim, nasmijao si se - pa što?

Smiješan tebi život cijeli je, ljubav - igra je to.

Ne poštuješ ni prokleto, a ni sveto.

Što li me privuklo kad' duša ti je prazna? Ne znam.

Jesam li oslijepila do te mjere? Biti će da jesam.

Kloniš se dubina, držiš se isključivo plitkog.

Tvoje mrtvo srce ne kuca za nikog'.

Tužan li je život proveden plutajući na površini,

Ali još tužniji, meni se čini, koji trune u samoći u dubini.

Recent Posts

See All
2328

Rođena na broju 64, Zvonimira kralja - Nekada mala bolnica u ratno doba, Danas odjel za duševne bolesnike. Da li je to proročki udarac...

 
 
 
Ako osjetiš da je Bog daleko

Ako osjetiš da je Bog daleko, Nije se udaljio On, tako kažu. A ja sve trčim, snage više nemam Da bilo kakav odgovor tražim. Trčim i...

 
 
 
Ne reži mi krila, ne krati mi grane

Ne reži mi krila, ne krati mi grane, Pusti da cvjetam nasumično, spontano. Ne trudi se da tebi stvari neznane Postanu znane. Ovo lice je...

 
 
 

Comments


bottom of page